Trudnice se najviše boje kada je ugroženo zdravlje njihove bebe

trudnica

O najčešćim komplikacijama u trudnoći razgovarali smo s ginekologinjom Senkom Sabolović Rudman, a o emocionalnim rekacijama trudnica na njih s psihologinjom Lanom Žigić

Pojam komplikacija u trudnoći može se odnositi na čitav niz događanja, to jest simptoma i dijagnoza, manje ili više ozbiljnih. Ginekologinju dr.sc. Senku Sabolović Rudman pitali smo koje su najčešće komplikacije u različitim razdobljima trudnoće i kakve terapeutske postupke zahtijevaju, a s psihologinjom Lanom Žigić razgovarali smo o strahovima i drugim neugodnim emocijama s kojima se moraju nositi trudnice suočene s ovakvim problemima.

Najčešći uzroci komplikacija

“Tijekom prvog tromjesečja najčešće se susrećemo s pojavom krvarenja u trudnoći, koje uglavnom ima podlogu u intrauterinom krvarenju, to jest formiranju hematoma koji se potvrđuje UZV pregledom. Terapija ovog stanja je mirovanje uz zaštitnu primjenu gestagena”, kaže dr. Senka Sabolović Rudman te nastavlja kako je u kasnijem tijeku trudnoće češća pojava prijetećeg prijevremenog poroda, to jest kontrakcija koje su praćene znacima skraćivanja i širenja vrata maternice.

“Ovo stanje može biti prouzročeno ili povezano s infekcijom urogenitalnog sustava koja se onda liječi primjenom antimikrobnih lijekova. Ako nema infekcije, sam prijeteći prijevremeni porod liječi se primjenom lijekova koji se nazivaju tokolitici, a mogu se primjenjivati u obliku infuzije ili na usta. Mirovanje je također izuzetno važan dio terapije”, ističe ginekologinja.

Od ostalih dijagnoza čestih u zadnjem tromjesečju trudnoće, izdavaja sumnju u zastoj fetalnog rasta, pojavu simptoma preeklampsije, gestacijski dijabetes, kolestazu u trundoći, sumnju u respiratornu insuficijenciju posteljice te nisko sijelo posteljice – placenta praevia.

Boravak u bolnici ženama najteže pada

“Zajednički nazivnik većine ovih dijagnoza je da liječnik ginekolog ima potrebu za intenzivnim nadzorom i praćenjem ovakve trudnoće koja nerijetko podrazumijeva i bolnički nadzor, to jest boravak trudnice na odjelu. U svakodnevnom radu upravo u tom segmentu nailazimo na problem kada očekujemo suradnju trudnice. Naime, većina trudnica će bez problema uzeti propisani lijek, no kod potrebe za hospitalizacijom često nailazimo na otpor i nerazumijevanje.

U takvim situacijama najčešće čujemo objašnjenje da je kod kuće drugo dijete ili djeca koje pacijentica ne može ostaviti i biti u bolnici, ili da je u pitanju bolestan svekar ili suprug na putu. Često nažalost i osobni komfor trudnice bude objašnjenje, to jest razlog zašto ne želi ostati u bolnici, ili nakon kraćeg boravka na odjelu želi na osobni zahtjev napustiti Kliniku. Tada iscrpnim razgovorom i objašnjavanjem pokušavamo uvjeriti pacijenticu da odustane od svojih nakana, to jest da posluša liječničku preporuku, što ponekad nije baš jednostavno”, priznaje dr. Senka Sabolović Rudman, koja radi kao liječnik specijalist na Klinici za ženske bolesti i porodništvo u KBC ʺSestre milosrdniceʺ te kao suradnik u zagrebačkoj Poliklinici Vili.

Tuga, strah i bespomoćnost

O tome kako se osjećaju žene koje imaju komplikacije u trudnoći i kako si mogu olakšati, više nam je rekla Lana Žigić, psihologinja iz Centra za reproduktivno mentalno zdravlje, koji je osnovan s ciljem pružanja psihološke pomoći ženama u svim fazama reproduktivne dobi.

“Kada je riječ o komplikacijama u trudnoći javljaju se brojne negativne emocije. To su najčešće tuga, strah i zabrinutost, a može se pojaviti i osjećaj bespomoćnosti, s obzirom da nekad žene ne mogu učiniti ništa čime bi popravile situaciju, osim eventualno strogog mirovanja. Strahovi i zabrinutost ovise o kakvim se komplikacijama radi, a posebno su izraženi ako je ugroženo zdravlje ploda, međutim, razina zabrinutosti je individualna i ovisi o osobinama ličnosti i načinima suočavanja koje svaka osoba posjeduje”, kaže psihologinja, napominjući kako su negativne emocije, strah i zabrinutost prisutne i kod nekih trudnica koje nemaju nikakvih komplikacija.

To znači da emocije koje prate trudnoću ne trebaju biti direktno povezane s objektivnim pokazateljima komplikacija, objašnjava te ističe kako se posebno kod osoba koje su sklone anksioznosti mogu javiti puno intenzivnije reakcije na određenu komplikaciju.

Vježbajte optimizam i tražite podršku

Pitali smo psihologinju iz Centra za reproduktivno mentalno zdravlje kako si mame koje imaju komplikacije mogu same pomoći u toj situaciji, odnosno od koga mogu zatražiti pomoć.

“Način na koji si trudnice mogu pomoći je svakako njegovanje optimizma. Koristite samoohrabrujuće poruke, govorite si kako će stvari ipak u konačnici izaći na dobro, kako je dobro da je problem otkriven na vrijeme, kada se može nešto učiniti, i slično.
Potrebno je osvjestiti kako dodatni stres i anksioznost u trudnoći mogu negativno djelovati na trudnoću pa se ne treba prepuštati strahu, nego se boriti protiv njega. Strah se na engleskom piše FEAR (False Experience Appearing Real) što bi značilo da se kod straha plašimo nečega što se može dogoditi u budućnosti, ali ne nužno. 

Također, zatražite podršku prijatelja, razgovarajte s njima o tome što vas muči, posebno s prijateljicama koje su bile trudne i možda prošle nešto slično. Koristite neke od tehnika suočavanja sa stresom, kao što su tehnike opuštanja ili preusmjeravanje pažnje, čitajte lagano štivo, prošećite s vama dragim osobama. Isto tako, ne ustručavajte se postaviti pitanja vašem liječniku, jer liječnik je osoba koja će znati najviše o težini komplikacija”, kaže Lana Žigić te na kraju poručuje da se za pomoć možete obratiti i u Centar za reproduktivno mentalno zdravlje.

Add a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *